Više o izložbi i Margareti Peršić saznajte od same autorice.

 

O lutkama i svjetlu u prolazu:

 

Dogodi se tako da im silno dosadi da su zatvorene po cijele dane u kutijama i da ne mogu više čekati kada ću ih izvaditi, od prašine otresti i u svijet poslati pa me stanu uglas dozivati, po kutijama lupati i tad znam da nemam što drugo, nego taj zov poslušati i lijepo ih iz tog mraka izvaditi. Potom svaku pregledam, haljetke i hlačice im poravnam, kose im očešljam, poslušam što mi imaju za reći i nemalo puta se iznenadim kad me raznježe i vrate meni, dijete u meni koje sam nekoć bila. Nakon toga, uputim im nekoliko prigodnih rečenica i postavim ih u izlog. Ostavim ih neka šuteći pričaju svoju priču i možda u nekome, a nitko sretniji tad od mene, u nekome nepoznatome, dijete probude. Neke mi se lutke ne vrate, pronađu nove domove, a one koje se vrate, prije nego što ih spremim nazad u mrak, u kutije, poslušam koga su srele, kakva su ruke bile- nježne, hrapave, koje i kakve boje i kako i čime su svijetlile..." Toliko stvari vidimo i čujemo i dotaknemo. To je kao da u sebi nosimo staroga pripovjedača koji nam cijelo vrijeme pripovijeda beskrajnu priču ispunjenu tisućama detalja. On je pripovijeda i nikad ne staje, i to je život." A. Baricco. A često nam se čini da smo uskraćeni za njegove čarolije, dok nas on sveudilj poziva da zaronimo u svoj mrak, poslušamo priču koju nam priča, nekad preko dodira, nekad preko mirisa, nekad preko vida i onkraj vida i otkrijemo svjetlo koje tinja u svakom od nas, svjetlo pripremljeno za drugoga.

 

O Margareti:

 

"Stvaram, dakle jesam!" Rođena u Zagrebu 1976, pozavršavala neke škole, onu životnu još tešem.

Izrađujem lutke i male im haljinice, bojam slike i slikovnice, pripovijedam priče i bajke, u jednoj od njih sam kraljica, a u drugoj

perem posuđe. Članica sam HSZU a, HDLUa i ULUPUHa i slobodna skoro, baš ko ptica!

 

Internetska stranica autorice: http://www.magisdolls.com/