Hrvatska knjižnica za slijepe

sivi logo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obilježavanje 200. obljetnice rođenja
IVANA MAŽURANIĆA

mazuranic01 mazuranic02

mazuranic03 mazuranic04


U prigodi 200. obljetnice rođenja hrvatskoga književnika, jezikoslovca i političara te prvoga hrvatskoga bana pučanina Ivana Mažuranića održan  je 10.06. 2014. recital  u Hrvatskoj knjižnici za slijepe.
Rođen je u Novom Vinodolskom 11. kolovoza, 1814. godine.
Školovanje je započeo u rodnom mjestu, potom u Rijeci i dijelom u Mađarskoj.
Studij prava završio je Zagrebu. Nakon završenog fakulteta kratko je radio kao nastavnik, a nakon toga postao  je odvjetnik u Karlovcu, gdje je po prvi puta pokazao političke ambicije.
Ivana Mažuranića smatra se najkreativnijom ličnosti Hrvatskog narodnog preporoda, a za svoje veliko djelo ozbiljno se spremao.
Događanje smo  započeli  pjesnički, onako kako je i započeo mladi Mažuranić, kada je imao 16 godina.  1830. kao đak u trećem razredu gimnazije napisao pjesmu, Vinodolski dolče, da si zdravo - kao pozdrav svome zavičaju.
Pjesmu,  Pozdrav Vinodolu  i Pero,  interpretirao  je glumac Željko Duvnjak.
Mažuranić se bavio i raznim liričkim problemima, razjašnjavajući hrvatski jezični izraz, posebno  se bavio odnosom povijesti i poezije. U časopisu „Danica“,   od samog  početka bio je jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pjesnika, a kao čovjek bio je neobično uman, temeljite naobrazbe i prostranih vidika. Malo je znano da je bio i poliglot – govorio je devet  svjetskih jezika.
Danas se njegov lik nalazi na novčanici od 100 kn, mnoge ulice, trgovi i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime, a u zagrebačkom parku Zrinjevac postavljena mu je i spomen bista. Preminuo je 4 . kolovoza 1890. u Zagrebu.
Svima je već poznato da je Ivan Mažuranić bio i vrlo istaknut hrvatski političar.
Vrhunac Mažuranićeva političkog djelovanja je svakako banovanje od 1873. -1880.
Budući je bio prvi hrvatski ban nearistokratskog podrijetla, prozvan je banom pučaninom.
Kako je izgledao njegov politički angažman ? Bio je prvenstveno  narodnjak ili pučanin, a to je postao već samim tim što je uz Ljudevita Gaja i svog imenjaka
Kukuljevića Sakcinskog, osnovao Narodnu stranku koja je najprije postojala pod imenom Ilirska, a kad je to ime zabranjeno postala je Narodna.
1873. imenovan je banom, u tu je dužnost ušao kao narodnjak, odnosno pučanin. Taj mu je nadimak ( recimo to tako ) ostao do kraja života, i do dandanas kao sjećanje i kao povijesna činjenica.
Ban pučanin nije službena titula već je dodijeljena jednom narodnjaku koji eto bio izabran i za bana. Zaslužan je za uvođenje reda u zakonodavstvo, školstvo. On se svog narodnjaštva nije odrekao za života pa je svoj znameniti govor održao, 13. prosinca 1886. pet godina prije svoje smrti.
Inače spomenuti govor možete pronaći na  web stranici Hrvatskog sabora, a zanimljiv je između ostalog i stoga jer je pisan etimološkim načinom . Znameniti govor poslušali smo u još jednom nastupu i odličnoj interpretaciji  Željka Duvnjaka.
Mažuranićev  književni opus  pripada klasicima hrvatske književnosti, pri čemu se  vidi nadahnuće  kako nacionalnom tradicijom tako i dometima stranih književnosti i kultura.
Kao srednjoškolcu  uzor mu je bio  Kačić, tada i omiljena lektira  u čijem je  duhu, Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga, napisao svoje prve stihove.
Mažuranić je 1844.  napisao dopunu Gundulićeva Osmana, i to 14 i 15 pjevanje. Dopuna  se može smatrati samostalnim umjetničkim djelom, jer nije napisano u strogo Gundulićevom duhu.
Njegova  dopuna sadrži romantičarske elemente, te je prožeta demokratskim duhom koji je pak plemiću Gunduliću bio posve stran.
Središnje mjesto Mažuranićeva književnog opusa svakako je spjev, Smrt Smail age Čengića, kojeg je objavio 1846. nadahnut povijesnim događajem u Crnoj Gori.
U spjevu autor slijedi tradiciju narodne poezije koja je prožeta romantičarskim elementima. U pet pjevanja nejednake duljine ( Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob ) ističe se nasilje Smail Age nad kršćanskom  rajom i otpor čete hrabrih Crnogoraca, koji na koncu i ubiju silnika.
U spjevu se prepoznaje  alegorija dobra i zla, pri čemu dobro uvijek pobjeđuje.
Učenici Centra Vinko Bek pripremili su sa svojim mentoricama Anitom Matković i Ružicom Rašpolić  adaptaciju spjeva Smrt Smail age Čengića.
Čini se da je ovaj nastup bio kruna i vrhunac rada sa vrijednom i talentiranom grupom učenika . Nedvojben je njihov trud kao i sama ozbiljnost  kojom su pristupili  zadanom i prilično teškom tekstu. Briljirao je opet Zvonimir Stanečić, ali su se u  svojim ulogama uživili svi akteri. Publika je pozdravila nastup burnim pljeskom.
I ovom prilikom zahvaljujemo se sve brojnijoj i odanoj publici.