Hrvatska knjižnica za slijepe

sivi logo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZAŠTO PAMAGAČ U NAMA SPAVA

I KAKO GA PROBUDITI ?

 

Filip Uzarevic01 Filip Uzarevic02

 

Teme iz socijalne psihologije nisu bile osobito zastupljene  na rasporedu događanja u Hrvatskoj knjižnici za slijepe.
Ipak, istraživanje pojedinca  u socijalnom kontekstu zaslužuje pažnju i
upoznavanje naše publike s problematikom ove struke.
Predavač, mladi psiholog Filip Užarević,  odabrao je i predložio temu koja se takoreći nameće u svakodnevnom životu.
U medijima na žalost nisu rijetkost rečenice poput“ svi su gledali kako ga tuku, ali nitko nije pritekao u pomoć „ ili „ susjedi su čuli razbijanje i galamu, ali nitko nije pozvao policiju“.
Zaista, često se događaju situacije u kojima pojedincu ili žrtvi treba pomoć, postoji niz svjedoka koji imaju jasan uvid u situaciju, no nitko se ne želi umiješati.
Socijalna psihologija je zainteresirana istražiti ovaj fenomen, ustanoviti čimbenike koji u takvim situacijama dovode do ponašanja pojedinca koje ne uključuje pomoć, ukoliko su prisutni i drugi promatrači. Odnosno, veća je vjerojatnost da će netko pomoći ako  svjedoči događaju kao jedini svjedok.
Efektom promatrača u znanosti su se temeljitije bavili istraživači Latane´  i Darley, a prema rezultatima  do kojih  su došli vidljiva su tri razloga zbog kojih se javlja spomenuti efekt.
Kao prvo naveli su pojam difuzije odgovornosti.  Da bismo reagirali u  kriznoj  situaciji potrebno je osjetiti osobnu odgovornost  koja nas tjera da reagiramo.

Slijedeći važan moment do kojeg su došli znanstvenici je očekivanje evaluacije tj. strah od procjene drugih.
Svako javno djelovanje u nama izaziva strah od procjene drugih, a samim tim umanjuje vjerojatnost  da ćemo biti spremni pomoći.
I na kraju još jedan razlog koji su naveli je nemar od mnoštva.
U većini dvosmislenih kriznih situacija, a najčešće su takve,  ljudi se ponašaju poput drugih.
Znači kad ne znamo što učiniti gledamo što rade drugi, ako nitko ne reagira, vjerojatnije je da nećemo niti mi,  ili se tumači, kao nitko nije uzbunjen pa nismo niti mi.
Mnogi primjeri  uličnog  nasilja mogli su se spriječiti da je bilo pozitivne reakcije promatrača.
Na znanstveni i eksperimentalni način psiholozi su se bavili pitanjem, koliko može znanje promijeniti ovu nepravilnost koja šteti pojedincu i društvu.
Hoće li oni koji znaju nešto više o efektu promatrača i njegovim mogućim uzrocima biti spremniji pomoći, ako se nađu kao  svjedoci
u  nekoj kriznoj situaciji. U eksperimentu pripremljenom za tu analizu podijelili su sudionike  u dvije grupe: jedna koja je  slušala predavanje o efektu promatrača i druga grupa koja nije slušala predavanje. U namještenoj situaciji u ulozi svjedoka našli su se polaznici eksperimenta.
Pokazalo se da su polaznici  grupe slušača  o efektu promatrača  priskočili u pomoć, dok su među rijetkima bili oni koji nisu slušali spomenuto predavanje.

Iz toga proizlazi kako bi javnost trebala češće primati informaciju, o efektu promatrača kroz određene edukativne projekte.
U svakom slučaju težimo društvu koje je spremno pomoći, a ne okrenuti glavu.
Ovo je sažetak predavanja koje nam je na vrlo prikladan, razumljiv i koncizan način iznio psiholog Filip Užarević.
Publika je pomno pratila obrazlaganje i vrlo dobro reagirala s pitanjima iz vlastitog iskustva i općenitog poznavanja teme.   
Inače, ovo je bilo zadnje događanje koje smo priredili u prvoj polovici
2014. godine, nastavljamo s izložbama, koncertima, pjesničkim večerima i književnim tribinama u drugom dijelu godine.
Želim Vam u ime djelatnika Hrvatske knjižnice za slijepe ugodno ljeto i dobar odmor.

Ljerka Dinjar